Kažite već jednom otvoreno svima

nek Vam je zadnje al istinu da kažete

kako u nama te bezumne mržnje ima

ne glumite nešto,nekom,ma koga lažete

 

Sa sumanutom misli u jednom vijeku

pravimo divnu zemlju a koljemo brata,

gdje nam dva puta pupčanu vrpcu sijeku

i đavo će pred nosom zalupit vrata.

 

Ma koga lažete o toj našoj bliskosti

zajedničkom bezbrižnom djetinstvu

vi prokleti lažovi bez milosti

i krvoločni sanjari o vašem jedinstvu.

 

Ubice ljudskosti posljednjih prijatelja

Vi koji u sebi nosite troglavu sotonu

nekad prostirači krvavih postelja

a sada rodoljubi u Parizu i Londonu.

 

Ma koga lažete o ljepšem životu

u ovoj napaćenoj zemlji stradanja

kako smo glupi nevidimo ljepotu

jesenje magle i predivna svitanja.

 

Slijepci jadni i pored svojih očiju

zar nečujete jauk starih bolesnika

vama daljina, srce i mozak popiju

glumci heroja i svemoćnih ratnika.

 

U ovoj Bosni nema lijepog života

i nije ružičasta nego crna povijest

a vi lažovi nek Vas je sramota

Vaša prošlost i namjera nema svijest.

 

Ilija Blažević - Ico

Moje misli kad nastaje dan

nevezano po glavi mi lete

pokušavam stih izbaciti van

al shvatite nisam ja Gethe.

 

Običan grešnik, ko zna mi ime

samo je duša jednog boema

duša pjesnika što traži rime

a i ona ponekad postaje nijema.

 

Ludosti se često u glavi mi roje

ta misao što um mi probi

nemoćan izbacit al i to je moje

i tako pjesnika u meni zdrobi.

 

Ponekad bljesne riječ puna sjaja

običnom smrtniku očaj što ga guta

i tako lebdi nevideći kraja

tog njegovog pjesničkog mu puta.

 

A puta nema i nemoj ga tražit

uštedi sebi patnje i puno truda

i kad ti oči, suze pođu vlažit

to su ti samo boemska čuda.

 

Ilija Blažević - Ico

Izašla je, sramota je sva iz moga pera

predizborna hajka neznajući kuda ide

sva ta nasmijana lica sa naših bandera

osim sebe, koga li još ona da vide.

 

Sva ta šminka,izmišljeni bijeli zubi

i te crne kose da perfektno sjede

svu budućnost, nadu što u meni ubi

i ta nemoć polako utrobu što jede.

 

Dođoh, vidjeh i polako sjaših

ja sam njima svaka četir ljeta draži

tim licima sa bandera naših

puni obećanja, tih njihovih laži.

 

A laži su uvijek kratkih nogu

nudeći blagostanje, dobro svako

ja ću se protivit, jedino što mogu

i drugog ću zaokružit lako.

 

A pravi drugi isti ko onaj prvi

kad vidiš za koga glas,obraz dajem

i posljednji tračak nade u tebi smrvi

ta greška koju ja ponovo priznajem.

 

Ilija Blažević - Ico

Rođen u nekoj senilnoj generaciji gubitnika

Bez idola

Bez ordenja

Premladi da bi se uvlačili u guzicu

Krojačima budućnosti

Volovi koji su trebali biti upregnuti

U vječito bolje sutra

Rođen u nekoj žabokrečini

Zaraženoj malograđanštinom i provincijalizmom

Roditelji nogama na zemlji

Ne intelektualci

Gurali u nozdrve

Ponos

Mi smo pali poslije Berlina

I tako u ranom formiranju naše svijesti

Pupčano vezani za zapad

Mi bez veze

Oni sa vezom su ostajali dole

A oni dole ne vole

Ove gore

I tako šta sam

Ko sam

Odakle sam

Da sam kamen

Zvali bi me Istarski

Ovaj je sa Paga

A Ja

Čekam Božić na njemačkom

Čekam dječiji badnjak

Na dan vještica

Slatko ili gorko

I čega se sjećam

Samo proturječnosti življenja

I jednog profesora

Koji je pod pedagoškom isprikom

Posprdno i smišljeno drsko

Pitao

Šta Vam je draže

Sabrana djela Dostojevskog

Ili debeli perzijski tepih

Jebi ga

Profesore

Ja izabrao

Tepih

I tako šta sam

Ko sam

Da sam kamen

Zvali bi me onaj čisti Istarski

Onaj tvrdi sa Paga

Muka mi je

A gledam u bijelim rukavicama

Iskorištavanje tolerancije i prilagodljivosti naše djece

Dok obilježavaju svoj duhovni obor

Jer nemaju onaj ponos u nozdrvama

Mi smo pali poslije Berlina

Jebo Vas Berlin

Ja molim evanđelje po Luki

Na njemačkom

I čekam badnjak

Da ga dovezu mercedesom

I da sam kamen

Ne bih gledao svoje kamenčiće

Ko kanarince

Šarene

Obučene u narodnu nošnju

Što bulje u križ

I mole

Evanđelje

Na njemačkom

A ja

Ne mogu se oduprijeti

Dojmu jednog zaboravljenog vremena

Igranja prstena

Pale i piriza

I gurati djeci u nozdrve

Ponos

Civilizacije koja ih ždere

I ponekad u trenutcima slabosti

Amputiranom sviješću

Pitati

E da sam kamen

Zvali bi me Istarski

Ili onaj sa Paga.

 

Ilija Blažević - Ico