Ne podcjenjuj svoje darove

U razgovoru moj prijatelj liječnik pričao mi sljedeću priču, a svima nama može poslužiti za meditaciju ili osvrt na naš život.

U njegovu prvom razredu srednje škole, dok je putovao za vikend iz Zagreba u Zagorje, slijedio je delka iz istog razreda. Znao je samo da se zove Ivan. Posao je za vikend k svojima. Na ramenima je nosio sve knjige kući. Pomišljao je kako taj mora biti štreber i kako se ni za vikend ne odvaja od knjige. Sam sa svojim mislima išao je prema glavnom kolodvoru, prešao na suprotnu stranu i hodajući par metara iza Ivana, ponovno je pogledao i primijetio kako prema Ivanu ide grupa huligana. Prišli su k njemu, bacili ga na tlo, u blato, udarali ga nogama i razbacali mu knjige. Dobio je puno udaraca, a njegove naočale su odletjele daleko od njega. Moj prijatelj prišao je k njemu, pogledao ga i vidio tugu u očima, a huligani su zadovoljeni bježali dalje. U srcu je suosjećao s njim.

Ivan je puzeći sa suzama u očima tražio svoje naočale. Dodao mu ih je i rekao: "oni nisu normalni i nemaju srca i nikada neće odrasti“. Ivan ga pogleda i reče, hvala, prijatelju, hvala! Na Ivanovom licu primijetio je velik osmjeh koji je izražavao iskrenu zahvalnost. Pomogao mu je pokupiti knjige i upitao ga gdje živi, te saznao da žive u istom gradu blizu njega. Nakon duže vožnje autobusom krenuli su zajedno noseći knjige. U razgovoru Ivan je bio vrlo zanimljiv. Dogovorili su igru nogometa s prijateljima kroz dane vikenda. Družili su se cijeli vikend, i što su se bolje upoznavali Ivan se sve više sviđao mom prijatelju. Bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i na stanici je opet bio Ivan s ogromnom hrpom knjiga. Našalio se i rekao mu: "Prijatelju ti ćeš zaista "nabildati" mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš za vikend doma!" Samo se nasmijao i dao mu polovicu knjiga. Kroz slijedeće i zadnju godinu zajedničkog školovanja postali su najbolji prijatelji i to je ostalo zauvijek.

A na kraju mature Ivan je ispred razreda bio zadužen za oproštajni govor. Ivan je morao pripremiti govor za maturu. I na dan mature uzišao je na binu. Izgledao je sretno a bio je jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Dobro je izgledao u naočalama ali pomalo nervozan zbog svog govora. Lupio sam ga po ramenima i rekao: "Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!" Pogledao ga jednim od onih zahvalnih pogleda, nasmijao se i rekao "Hvala". Nakašljao se i započeo govor.

„Matura je vrijeme da svima koji su nam pomogli tijekom ovih teških školskih godina, kažemo veliko HVALA. Zato hvala roditeljima, profesorima, braći i sestrama, možda treneru ... ali najviše hvala prijateljima. A ja sam ovdje kako bih u vaše ime svima kazao, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati. Rekao je, a sad s ovog uzvišenog mjesta ispričat ću vam svoju životnu priču. Gledao sam ga, kaže moj prijatelj u nevjerici dok je počeo s pričom o danu našeg prvog susreta. Tog istog vikenda, dok je nosio sve knjige doma namjeravao se ubiti. Govorio je i o tome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smiješak. "Hvala Bogu, rekao je bio sam spašen. Moj prijatelj koji je među vama spasio me od smrti."

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem životnom trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smiješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga. I zato prijatelji moji dragi, ova priča je priča svih nas. Svi možemo biti u toj situaciji.

No, jedno je važno, ne podcjenjujte darove kojima vas je Bog obdario jer i vi svojim susretom, djelima i dobrotom ili gestom ljubavi možete nekome promijeniti život, na bolje ili na gore. Bog nas "daje" u naše zivote, da dobrotom utječemo jedni na druge. Neka ljubav Božja bude razlogom naših "bdijenja" nad i ka drugima uz ispruženu ruku, čist pogled, riječ koja tješi i korak koji kroči do prepoznavanja dara jedni u drugima. Bog vas blagoslovio!

Meditaciju za vas pripremila:
sestra Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove,
uz iskreni pozdrav svima koji posjećuju našu župsku stranicu.
gustibar@gmail.com