PRIČA ŽIVOTA
Slušala sam priču dugu kao san
u očima tišina, iznemogla bdijenja,
na ruci kapi – čiste kao dan
suze bistre a nisu san !
Slušala sam priču tešku kao grijeh:
priču djeteta, đaka i studenta,
priču slijepa, napuštena i bolesna čovjeka,
osamljena prolaznika, ranjenika, umornog ratnika
zatvorenika, iznemoglog i
siromašnog prognanika,
priču Oca i Majke,
priču brata Čovjeka...
Pričali su priču- svetu kao raj.
priču o neprospavanim noćima,
o neispunjenim nadama,
razočaranjima, križevima i teškoćama života...
priču o rađanjima i umiranjima...
priču o prolijevanju krvi u luci borbe života svog,
priče svete, nevine, duboke, duboke,
priče prepune životne istine
priče mlade kao suze i nisu raj,
priče stare kao rane a nisu kraj...
Na ruci žulj, u oku suza, u radu znoj
sve umire tiho, tiho kao dan, a nije san!
Slušala sam priču života mnogih...
Tu istu priču svetu, istinitu i dugu, dugu ispričah
i u molitvi povjerih
– Tebi
o Bože, Bože moj
i molim Te!
Izlij na sve životne priče
blagoslov svoj!
s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove