Razmišljanje trenutka!

 

 

 Fra Slavko Barbarić je napisao: Budimo sposobni ljubiti Boga iznad svega. Upravo kao što je Marija to pokazala u trenutku navještenja. Ljubav prema Bogu i povjerenje u Boga, kojemu je sve moguće, kao što je rekao anđeo, bili su odlučni za Marijin pristanak. Ona nije rekla: Ja razumijem, nego ja vjerujem, neka mi bude po riječi Tvojoj. To je bila odluka u slobodi srca i s ljubavlju, upravo kao što nas poziva u poruci. Sloboda bez ljubavi ostaje bez smjera i sadržaja, postaje anarhijom, bezvlašćem, postaje opasnost za vlastiti život i za živote drugih.

 

Ako bismo ovo razmišljanje ukomponirali u današnji aktualni trenutak, brzo bismo uvidjeli da sve što nam se zbiva, događa se iz nepovjerenja u snagu Riječi, u stalnost Istine kojom je prožet početak i kraj i koja će jedina preživjeti sve mijene i svjetonazore, koja će šumom čistih voda svjedočiti o izvoru Ljubavi. Odvojenost od čvrstog oslonca u nama rađa hladnoću i sumnju, proizvodi strahove, umnožava nesigurnost, zarobljava nas u tvrđu oholosti i neznanja, odvodi nas u rasplinutost i tlapnju. U suženoj ograničenosti propadljivog i prolaznog postajemo zatočenici vlastite nemoći i robovi oca laži. Tjerani vjetrovima svijeta, vrludamo u prostoru i vremenu, čekajući sutrašnji dan s lažnom nadom u srcima i hladnoćom u duši. Odvojeni od Stvoriteljevih zapovijedi, gubimo slobodu i dostojanstvo djece Božje, vrtimo se u začaranom krugu, prepušteni perfidnosti nemoralnih zakona, izloženi hinjenju i grabežljivosti, zatrovani ubojitošću lažnih obećanja. Kada čovjek odbaci Istinu, prihvaća sve što mu se nudi, a to je prvi korak u anarhiju gdje su svi smjerovi jednakovrijedni, a sadržaji ispunjeni svim i svačim. Glavno je postići kratkotrajni cilj i ustoličiti se na propadljivom prijestolju svjetske slave. I mi smo danas, umjesto slobode i radosnog odricanja, trčeći za blagostanjem i lagodnošću, dospjeli u slijepu ulicu, ucijenjeni i poniženi od onih kojima smo se dragovoljno podčinili, onih koji su porocima inficirali hrvatske stjegonoše. Snažan je otac laži i čovjek odvojen od Boga nije mu dorastao. Naprotiv, onaj koji sluša njegov zov, ne može biti moralni uzor vlastitoj obitelji, a još manje zdravi član zajednice koja se zove država. Sjećate li se još one blasfemične izjave jednog dužnosnika koji je rekao da ako trebamo birati između EU i Crkve, mi ćemo radije izabrati ono prvo, što prevedeno na jezik istine znači: Ako moram birati između zvijeri i Boga, ja ću izabrati zvijer. Pa neka mu tako i bude, ali se nije trebao pozivati na narod. Doduše, koliko sam zamijetio, njegove riječi nisu bile izrečene iz dubine srca, već ih je prevalio preko usta, a najvjerojatnije je bio ucijenjen te mu je netko sugerirao što će izjaviti. Svejedno, to ga ne opravdava, jer je zatvorio oči pred istinom, omamljen svjetlom reflektora, ukliješten između dvaju privida, samozadovoljstva i slave svijeta.

 

  Tko zaboravi što znači ljubiti u slobodi, ako već nije izgubio, onda je ugrozio ono što nas čini sličnima Bogu. Samo po slobodi i ljubavi postajemo Bogu slični. Što smo slobodniji i što više ljubimo bez uvjeta, bliži smo Bogu, a što više gubimo slobodu i ljubav, bliži smo životinjskom svijetu. Čovjekovo srce bez ljubavi i slobode postaje leglo najopasnijih ponašanja.

 Dakle, sloboda i ljubav idu skupa. Ljubav pročišćava, a sloboda oplemenjuje žrtvom koja izniče iz vjere u stalnost Božjih obećanja. Ona nas brani od nagovora zloga, oslobađa pohlepe, tjera mržnju, otklanja zlobu i naopakost. Učvršćuje nas u jedinstvu s Presvetim Trojstvom, daje nam snagu da bezuvjetno ljubimo, da se radujemo ljepoti života koji je u Božjoj ruci. U protivnom, kad se prepustimo nagonima, koji su odraz naše ranjenosti grijehom, postajemo uznici edenske zmije, zarobljenici poriva koji nas odvajaju od našeg istinskog bića, od besmrtne duše i slobodne volje koja u nesigurnosti bira strah, tamu i navezanost, koja se prepušta bezvoljnosti i bez otpora prihvaća put u propast. Lukavim i izokrenutim pozivanjem na Božji zakon praštanja, lažac nas nagovara da se pomirimo sa zlom, da mu služimo i da mu se klanjamo. A nama je razlikovati grijeh od grješnika, propuste od planiranih opačina. U protivnom postat ćemo jednaki onima koji su zarobljenici Gospina neprijatelja, a srca će nam postati leglo gorčine i očaja. Zna se što se događa onima koji šuruju s vragom, a mi smo se, ako već ne kao pojedinci, a ono na državnoj razini, već dobrano upetljali u njegovu mrežu. Hoćemo li mu, ako nam do kraja zatruje srca i zdrav razum, predati ne samo srce i dušu, već i izvore, rijeke, more i šume? Hoćemo li se dragovoljno odreći od Boga darovane slobode?

 

Kad čovjeka počnu voditi materijalne stvari, tjelesni užici i strasti, on nestaje. Međutim, gubljenjem pravih vrijednosti i zaboravljajući što je ljubav, čovjek živi u strahu i tjeskobi, nepovjerenju i nutarnjoj muci. Cijena koju plaćamo zbog gubitka pravih vrjednota prevelika je i visi nad čovjekom, obitelji i čovječanstvom. Naš ljudski život sastoji se, dakle, u borbi protiv smrti, za život koji je zasjao u Kristu, protiv mržnje za ljubav, kojom je Krist pobijedio ropstvo za slobodu duše i srca, protiv tijela za slobodu duha, kako bi rekao sveti Pavao.

 

Ovom se razmišljanju nema što nadodati, a niti oduzeti, možda će nas tek podsjetiti na nebuloze svega izrečenog i učinjenog, svega što se događa u ovom djeliću vremena. Otvorimo uši i poslušajmo što i o čemu nam govore predstavnici izokrenutog nauka, pogledajmo što nam nude mediji, čime nas truju bankari i trgovci. Priklonimo se Radosnoj vijesti i neće nam biti teško prozrijeti njihov plan, poslušajmo Gospine riječi, ispunimo duše i srca čistoćom, mudrošću i jednostavnošću žive riječi koja je razumljiva svakom otvorenom srcu, jasnoći kojoj ne mogu konkurirati sva ljudska znanja uprljana licemjerjem.

 

Uvijek i svugdje, nakon velikih obećanja dolazi razočaranje, sljepoća ustupa mjesto oštrovidnosti, a iza omamljenosti dolazi budnost s teškom glavoboljom, ali i trežnjenje koje prepoznaje stvarnost, kako zemaljsku, tako i nebesku, a to je put koji vodi obraćenju, to je trenutak kad se zlatno tele pretvara u hrđu, a zatim se raspada u prah i pepeo. Nama je ne pristati na smrt koju nam nude proizvođači laži, već se opredijeliti za život koji je zasjao u Kristu, pokloniti se Isusu koji je pobijedio ropstvo, poništio grijeh i smrt, osvijetlio nam duše i srca uskrsnim svjetlom i naučio nas da najpotpunije svjedočimo ljubav kada darujemo život za bližnje. Nama je razotkrivati podvale i jasno ih osuđivati, razgovijetno ih iznositi na svjetlost danju jer ionako ništa neće ostati skriveno u dan kad će i kamenje progovoriti. Teškoća će biti, a isto tako i velikih muka jer se proročanstva moraju ispuniti, ali to ne znači da se moramo prepustiti malodušju. Gospodin će nam davati snagu, a Gospi su potrebni vjerni i nepokolebljivi, molitelji i svjedoci koji će joj pomoći da skrati one dane u kojima će se sažeti svi naši dani.

Upravo zato malena Hrvatska treba se pridružiti Marijinoj vojsci, već danas se prenuti iz uspavanosti i suprotstaviti se varkama laščevih poklisara, počev od onih koji predstavljaju državu pa do svakog pojedinca. Nažalost, oko Gospodina se uvijek okuplja malo stado, ali ipak toliko vjerno da ga ne mogu nadvladati vrata paklena.

 

Brate i sestro! Sada je vrijeme spasa, vrijeme milosrđa i zadovoljštinem kad se svako stvorenje može odvratiti od zlam je je Isus još s nama. Isus je reako da molimo da ne bi pali u napast. Sve dok srce moli, napast ne može imati svoga učinka. Zato molite ciljano jer bez cilaj se čovjek gubim a tak je i sa molitvom. Prepustite se valovima Duha Svetoga da vas oblikuje u lik Isusove volje. Na sve zazivam Božji blagoslov.