Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11, 28-30)

Jesmo li izmoreni i opterećeni? Više nego ikad u povijesti! Pritišću nas razni križevi, nemir i izgubljenost? Više nego ikad u životu! Ne vidimo smisao muke, patnje? Tako često... Jeste li doživjeli ove gore Isusove riječi kao POZIV? Koliko nam treba da shvatimo da to govori upravo nama, tebi, meni?
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti... On jedini najbolje razumije ono što nas pritišće, što nas tako umara, opterećuje... Daje sebe kao utočište i oazu odmora. Čovjek je sâm preslab za pobjedu. Bog poziva neprestano: "dozvoli da ti pomognem, želim ti iskreno pomoći"... Koliko često se oglušujemo na te riječi, pravimo se da nam ne treba ničija pomoć, da ćemo to sve sami moći?
Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Prigrlit svaki teret, svaki jaram, jer je i On nosio teret tvojih grijeha. Misliš da je tebi teže nositi svakodnevne križeve, nego je Njemu bilo nositi tvoje grijehe i grijehe svakog čovjeka? Nije bježao od tog prevelikog tereta križa - pun nade i sigurnosti zagrlio je križ i nosio ga strpljivo naprijed, padao je, ali se usrdno dizao - jer je tako jasno vidio smisao patnje - pobjedu i uskrsnuće! Dao nam je primjer - učimo se od Njega - On je blaga i ponizna srca - kad su ga pljuvali, udarali, mrcvarili, šutio je, srce mu je bilo puno blagosti i poniznosti: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine"...
Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. Sladak je taj teret našeg života, sladak - jer ga Bog zaslađuje svojom Ljubavlju. Lak je svaki križ u našem životu, lak - jer ga i On nosi zajedno s nama.

I kako onda nećemo moliti iskrena srca:
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!