DRAGOCJENO VRIJEME
Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
Tata, koliko zaradiš za jedan sat?Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:"Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam." Ali, tata, samo mi
reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? – navaljivao je dječak. Otac je na koncu popustio odgovorivši: Dvadeset dolara na sat. OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? –
upitao je dječak. Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo: Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!Već se smračilo i otac je
razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti. Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu. Spavaš li, sine? – upita
otac. Ne, tata. Zašto? – upita dječak drijemajući. Evo novac koji si tražio – reče otac. Hvala, tata! – obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto
novca. Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! – reče. Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa. Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga
vremena?
Da li i tvoje dijete mora kupovati vrijeme svoga roditelja? Stani i na čas razmisli što ti je dragocjenije!