BOL I BOG
Prije nego se prokune bol, treba upoznati njezinu vrijednost. Često se nevoljnima čini da je Bog slijep i gluh, i ne znaju da su to oni, a ne On. Činjenica je da čovjek u nevolji nalazi putove koji vode k Ocu. Nevolje ne treba omalovažavati. Naprotiv. Ali se one tek onda dobro vide ako se gleda na Križ i Uskrsnuće. U sebi su strašnije od sebe, ali i vrjednije od sebe. Uskrsnuće im oduzima žalac i prokletstvo i zamjenjuje ih nadom i radošću. Čovjekova ograničenost u shvaćanju boli kvari odgovor na pitanje boli. Božjim učovječenjem ljudska je bol, kao i sav čovjek postala Kristovom tajnom i stekla njezinu vrijednost. Treba odbaciti uvjerenje da je Bog dobar ka ispunja naše želje i željice, a ne onda kad dopušta da umremo. U smrti upravo najbolje pokazuje svoju dobrotu, jer zemaljski život zamjenjuje puninom svoga života. Čovjek dovede sebe dotle, da Bogu ne preostaje drugo sredstvo da ga urazumi i izgradi osim patnje. Zato je ima tako mnogo na svijetu. Krikovi su vapaji za Bogom.
Dragi moji! Tko ima Boga, ne može tvrditi da je siromah i nesretan, jer ima više nego može poželjeti. Pred Bogom su u prednosti oni kojima su ruke prazne. Na koncu svi smo prosjaci pred Bogom. Amen.