Ostaje zaspisano

Najdragocjenije na svijetu

Bilo je to još 1972. godine u siječnju mjesecu. Tek sam bio svećenik pola godine. Išao sam posjetiti dr. Antuna Matasovića u Karlovac. Dr. A. Matasović je bio poznati naš javni radnik i praktični katolik. Bio je sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu, i angažirani katolik, aktivan u Hrvatskom katoličkom pokretu. Bavio se književnošću. Kao pučki pisac napisao je mnoge knjige za narod koje je izdalo Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima. Imao je brojnu obitelj – dvanaestero djece.

Kad sam ga pohodio u Karlovcu već je bio u mirovini. Živio je kod kćerke koja se za njega brinula.

Išao sam k njemu prikupiti njegove uspomene i sjećanja na Ivana Merza kojega je poznavao i s kojim je radio u katoličkoj organizaciji.

Bila je već večer tog zimskog siječanjskog dana 1972.g. kad sam ga posjetio. Primio me je veoma srdačno u svome stanu na četvrtom katu moderne zgrade. Uveo me u sobu za primanje. Fotelje, televizor u kutu, standard kakav odgovara sveučilišnom profesoru. Na malom stoliću oko kojega smo sjedili među ostalim stvarima tu je bila i krunica. Započeli smo naš razgovor o Ivanu Merzu, o kojem mi je dao veoma lijepa sjećanja i svjedočanstvo o svetosti njegova života. Nastavili smo razgovor i o drugim temama. U jednom momentu on me prekine i upita:

- Velečasni, možete mi reći što je najdragocjenije na svijetu?

Bio sam malo zatečen tim njegovim pitanjem i počeo sam razmišljati što da mu odgovorim jer ima toliko toga vrijednoga na svijetu što se može reći da je najdragocjenije. Nisam odmah mogao dokučiti na što je mislio. I dok sam tako razmišljao, on me prekine i reče:

- Ne trebate dalje razmišljati, ja ću vam reći. Najdragocjenije na svijetu to je svećenička ruka! Ona nas odrješuje od grijeha i ona nam pruža Isusa Krista!

Ostao sam bez riječi i pod dubokim dojmom ovakvog njegova razmišljanja. Naravno da sam se složio s tom njegovom tvrdnjom, koja mi se od tada duboko usjekla u dušu i u pamćenje. Čovjek koji je u svome životu ostvario pravu karijeru i to na društvenom, intelektualnom, kulturnom i kršćanskom području kao sveučilišni profesor i otac brojne obitelji, angažirani laik i katolički književnik, na kraju života on, dakle, tako rezonira: najdragocjenije na svijetu nije titula, ni standard, ni vlast, ni novac nego – svećenikova ruka «koja nas odrješuje od grijeha i koja nam pruža Isusa Krista» !

o. Božidar Nagy, DI