ispred crkve u Međugorju
U GODINI OBITELJI
O OBITELJI
Dragi prijatelji! Godina u kojoj živimo je godina obitelji. Pa s pravom se pitamo, zašto, kako, po čemu i tko ju je proglasio? I što je obitelj? Kada započinje živjeti? Koji su joj temelji? Što Crkva i Društvo misle o obitelji? Koji su rezultati proglašenja Godinom obitelji? Dakle, odredbom Hrvatske biskupske konferencije 2011. godine proglašena je pastoralnom Godinom obitelji a sam vrhunac ovog proglašenja pastoralne godine povezan je i s dolaskom Sv. Oca Benedikta XVI. u Zagreb 4. i 5. lipnja 2011.
Pa postavimo li pitanje, a što i tko je zapravo obitelj?
S pravom možemo reći, obitelj je zajednica osoba zasnovana na ljubavi bračnih parova između muža i žene, roditelja i djece kao i rodbine. Zapravo obitelj i brak stvara čitav niz međuljudskih odnosa počevši od zaručničkih, partnerskih, očinstvo – majčinskih odnosa kao i bratstvo i sestrinstvo a samo na taj način je svaka osoba uvedena u «ljudsku obitelj».
Kada zapravo obitelj započinje živjeti? Obitelj započinje živjeti kroz i od ljubavi dvoje ljudi, muža i žene, koji pozivaju u život rađanjem novog čovjeka u toplini i sigurnom domu. Oni, oboje sebe obvezuju da će plod svoje ljubavi, dijete prihvaćati i odgajati srcem u ljubavi, toplini i roditeljskom autoritetutu. Novorođeno dijete ima neotuđivo pravo na oca i majku. A pravo na oca i majku znači posjedovati pravo na dom, na ljubav, ljudsku toplinu i sigurnost obiteljskog gnijezda u kojem je začeto i rođeno. A istina je, ova prava su i temeljna prava svakog čovjeka ove zemlje, no nažalost ne uživaju svi ova prava i mnogima su oskvrnjena i uskraćena. Pa, stoga zadaća obitelji jest vjerno živjeti stvarnost zajedništva kroz ljepotu, radost, a dakako i žrtvu života kroz težinu obostranog darivanja obitelji. Jer bez darivanja i ljubavi u obitelji, obitelj nije zajednica. Jednako tako bez ljubavi obitelj nema života i ne živi. A da su brak i obitelj Božja nakana i da su kao takvi konstitutivni ljudskoj naravi, na svoj nas način upućuju i Svetim Duhom nadahnute knjige kazujući nam kako; « Bog od početka stvorenja, stvori muško i žensko. "Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo.» ( Mk, 10, 6-9); A u Biblija - Postanak 9, 1 - donosi sljedeće riječi; « Plodite se i množite i zemlju napunite». Stoga, zaključujemo kako i iz gore navedenoga proizlazi da je bitelj Crkva u malom koja je nastala sakramentom ženidbe u kojem su se zaručnici obvezali biti zajedno «u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti «. Ona je najvažnija stvarnost na zemlji, jer je ujedeno i kolijevka iz koje izlazi svaki čovjek. Stoga treba biti sretna, mirna i sposobna kako bi ljudi koji izrastu iz nje sami stvarali svoja nova ognjišta po uzoru na obitelj iz kojih su iznikli.
Stoga, Crkva, obitelj oduvijek smatra zajednicom osoba, prvim i temeljnim izrazom ljudske društvene naravi kao i zajednicom ljubavlju sjedinjenih osoba. Upravo se tim izrazom « zajednica osoba « - « communio personarum» - služio papa Ivan Pavao II. u svom «Pismu obiteljima» iz 1994. a time proizlazi da su samo osobe sposobne postojati « u zajednici», jer obitelj kako sam već navela u gornjem izlaganju započinje od bračne zajednice, a Drugi vatikanski sabor označuje kao « savez « u kome se muškarac i žena «uzajamno darivaju i prihvaćaju» (Gaudium et spes 48) «. Stoga i riječ « Zajedništvo» sadrži osobne odnose između «ja» i «ti». A « Opća deklaracija o ljudskim pravima“ Ujedinjenih naroda, rekli bismo obvezuje sve nas, da zapravo ; « nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u privatni život osobe, obitelji i zasnovanog zajedničkog doma, te da svatko ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvog miješanja ili napada «, kaže se u ( Članku 12, 16 i 23,3 ). Kao što i o istim pravima s obzirom na obitelj na nešto sličan način govori i « Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda « Vijeća Europe (Članci 8 i 12 ).
Stoga s pravom dragi prijatelji smijemo zaključiti da su brak i obitelj Božja nakana i da u Godini obitelji na poseban način smijemo zavapiti Gospodinu za naše obitelji molitvom da one uistinu budu izvori života i ljubavi kroz blagoslov Oca Sina i Duha svetoga. Također danas molimo Gospodara života da našim obiteljima dade dovoljno snage za velikodušno prihvaćanje dara života. Molimo da Bog i naše obiteljske domove ispuni svojim Duhom, da budu mjesta molitve i kršćanskih kreposti, uzajamnoga poštivanja, nesebičnosti i opraštanja, te dovoljno senzibilnosti za potrebe onih slabijih i drugačijih. Obitelji su danas u krizi i velikim potrebama, pa nam je osobito potrebna milost radosnog života, kako bismo svak na svoj način i zajedno mogli svjedočiti Isusa u ljepoti otajstva Crkve, po uzoru i zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa.
Stoga zahvalimo i blagoslivljajmo zajedno Oca Sina i Duha svetoga za svako nadahnuće dok ti Oče povjeravamo sve naše obitelji, djecu, starce i našu mladost. Daj da u dubini sebe osjetimo riječi pape Benedikta XVI koje je uputio upravo nama; « Grlim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov. Budite uvijek radosni u Gospodinu! Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga», to su bile riječi svetog Oca upućene i tebi i meni prijatelju, prigodom njegova posjeta Zagrebu u Godine obitelji! Tko ima uši neka čuje!
Sestra Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove