Obrati se čovječe, i vjeruj evanđelju!

PRAH ČISTE SRIJEDE

        Svako odricanje je oblik pokore, izlazak iz sebe i vraćanje Isusovoj Riječi koja nam nudi slobodu života. Obraćanje našega života je prihvatiti Isusovu Riječ po kojoj se rađamo za vječni život.

       Najveća težina našega obraćenja stoji u neprihvatanju i prihvatanju Isusove Riječi. Živimo od svojih uvjeranja i vanjskih pobožnosti koje gube smisao nutarnjeg života. Za Isusa nema veće muke kada vidi da ga Njegovo otkupljeno stvorenje ostavlja po strani, tražeći životnu sigurnost izvan Njega. Isus je strpljiv jer je naš Spasitelj i čeka da mu svako stvorenje vrati kako bi ga po svom milosrđu spasio. Ovo je čas našega čišćenja i povratka Ocu.

      Zato dragi župljani. Bdimo nad sobom kako bi svako naše vrijeme bilo ispunjeno Isusovim prostorom.

Malo je blagdana u crkvenoj godini koji su tako snažno obilježeni jednim vidljivim znakom da po njemu nose svoje ime. Jedan od njih je Pepelnica ili Čista srijeda. Ona nas svake godine uvodi u korizmeno raspoloženje. Ime Pepelnica je dobila od pepela koji svećenik u obliku križa posipa po glavama vjernika izgovarajući pritom: « Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti»,

         Osim toga što stoji na početku jednog od najvažnijih razdoblja crkvene godine, Pepelnica znači i veliki prijelom i zaokret u ponašanju mnogih kršćana. Dok su ovih karnevalskih dana našu pozornost zaokupljale maske različitih likovi iza kojih smo se htjeli skriti, danas je dan uozbiljavanja, dan skidanja maski, dan kad bi mi trebali biti mi, ono što uistinu jesmo, čovjek sa svim svojim vrlinama a ponajviše manama, nedostacima, nesavršenostima.

        Danas smo pozvani da napravimo nešto novo, da zaoremo svoju brazdu života i da na toj brazdi posijemo novo sjeme, sjeme koje će rasti tokom ove korizme a onda na Uskrs zasjati u pravom svjetlu. No, korizma ne bi trebala biti vrijeme žalosti, nego proljeće života u kojem čovjek dobiva šansu ispraviti ono što je loše, ono što ga je mučilo i nije mu dalo mira. Korizma je vrijeme kad čovjek može očistiti čitavog sebe, skinuti teret sa savjesti, ali i sa tijela.

        Pa evo, braćo i sestre, zamolio danas Duha Svetoga da ispuni naše prostore duše, zamolimo Boga neka osvježi i izliječi dušu i tijelo, a onda počnimo živjeti pozitivno, iznenadit ćemo sebe kako je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek. Budimo poput ptice feniks koja kad osjeti da joj se bliži kraj, savije gnijezdo od finih mirisnih graničica, legne u nj i izgori od topline vlastita tijela. Ali ne da bi nestala, nego da bi ustala na nov život iz vlastitog pepela.

Zato braćo i sestre izgorimo do konca za Krista da bi kad on dođe ustali kao novi. Amen.