SVEĆENIK- BOŽJI DIVNI DAR

Mala Terezija rekla je otprilike ovako: da stave preda me najgore mogućeg svećenika, ja bih poljubila trag njegovih stopala. Što želim reći? – Ljubite svoje svećenike.
I po najgorem svećeniku - Bog vrši svoje djelo spasenja. Isti Duh koji je sišao na Mariju, sišao je na njega – i zato može kao Marija rađati Isusa Krista. Isti Duh koji je sišao na Isusa, sišao je i na njega – i zato može ozdravljati, oslobađati, uskrisivati... On je primio vlast od Isusa Krista da propovijeda u sili i snazi Duha Svetoga. Primio je silu Duha Svetoga i autoritet svoga Spasitelja i Učitelja. Ima istu božansku silu i moć kao i apostoli. Po Sv. Redu – utisnut je Isus Krist u njega. Isus i danas prolazi svijetom čineći dobro – preko tvog svećenika.
On se odrekao svijeta i obitelji da vrši za tebe službu ljubavi i služenja, službu križa, umiranja u samom sebi. Bilo što loše da govorite o svom svećeniku – uvijek ste u krivu. On je često poput Isusa na Križu: svatko ga smije popljuvati, opsovati, pljunuti, pogrditi... – i zato je tako ranjiv. Zato često nije svjestan Božjeg dara svećeništva kojeg u sebi nosi. Ili ga relativizira. Zato tako često propovijeda nešto što je naučio ili pročitao, a ne sâm doživio... Zato je previše svjestan svojih slabosti i grijeha. Zato je zarobljenik svojih osjećaja da nije dovoljno kompetentan. Zato ima često vrlo negativnu sliku o samome sebi – previše ga smeta njegova nedostojnost, posebno u slavlju Sakramenata. Zato sumnja da je ono što se traži od njega, za njega preteško – da je premalen u odnosu na nešto tako veliko. Zato u samome sebi osjeća strah da se neće služiti darom svećeništva prema Božjoj mudrosti. Zato ne vlada dovoljno svojom svećeničkom slobodom da bi vršio svoju službu. Zato ponekad slabo upravlja svojim duhovnim životom. Zato je izložen kušnji razočaranja u odnosu na svoje svećeništvo, zato ima dojam da je bespomoćan...

Pomozite mu da poraste u svijesti o svom svećeništvu, da obnovi svijest o svom svećeničkom poslanju, da zadobije povjerenje u posebnu plodnost svećeništva. Da se ne zatvori nad sobom zbog razočaranja, da ponovo nađe nadu ako se smanjila u njegovu srcu. Ljubite ga i molite za njega, zahvaljujte Bogu za njega... Kad ste zadnji put zahvalili Bogu za njega?... Neka mu Gospodin dade milost da spozna kakva to milost na njemu počiva. Neka Duh Sveti, blagi Duh Sveti, dođe tamo gdje je on slab, ranjen, tamo gdje trpi – da bi On, Duh Božji, bio njegova snaga u njegovim slabostima. Da ljubi kao što njega ljubi Isus Krist. Neka Duh Sveti uđe u Hram njegova svećeništva da bude u službi svog velikog Boga i Gospodina, neka ga posveti da zna nositi riječ koja liječi rane, oslobađa, tješi i blagoslivlja. Neka bude zaljubljenik Isusa u Euharistiji, u Sakramentima i u bližnjima. Neka snagom Pretvorbe nad kruhom i vinom posjeduje i moć pretvorbe nad srcima (Mala Terezija). Gospodin od tebe očekuje molitvu. Tvoja ljubav, i molitva, izliječit će ga...

Svećenik je svojim zvanjem različit od bilo kojeg čovjeka. Kao misterij je nedokučiv, Sakramenat. Misterij se ne može dokučiti, ali se može ljubiti. Poslije Boga, svećenik je sve!... On će sama sebe shvatiti tek u nebu (župnik arški). On je službenik Presvetoga Trojstva. On je, po Ivanu Vianneyu, veći i od Marije – jer Ona ne može dati znak odrješenja ni izgovoriti Riječi Pretvorbe... Njegovi su dlanovi posvećeni zauvijek uljem radosti Duha Svetoga. Tim dlanovima i ja vas blagoslivljam.