SVEĆENIK

 

Svećenik! Promatran „odozgo“ i promatran „odozdo“ Promatran „odozgo“ od Boga, svećenik je produljenje Krista u svim vremenima i svim mjestima, kako bi Isusovo spasenje moglo stići svim ljudima.

Svećenik je blagotvorna kiša koja silazi s neba na suhu zemlju, koja je sama po sebi nesposobna donijeti plodove života, pogotovo vječnoga života.

Svećenik je siromašna posuda, jako skromna kada dobro služi, katkad pak posve neprikladna koju Bog ispunjava neizmjernošću svojih moći i dragocjenošću svojih darova namijenjenih Njegovoj djeci.

Svećenik je ništica nastanjena Puninom, jadno ljudsko stvorenje nastanjeno Božanstvom, obično sredstvo izabrano od Boga kako bi Vječno moglo izvirati u vremenu.

Svećenik je most nad ponorom koji oduvijek dijeli zemlju od neba. I budući da je u prirodi svakoga mosta spajati dvije udaljene strane, kakav bi to most bio svećenik ako bi potpuno uronio u Boga tako da zaboravi ljude, ili ako bi se pak utopio u životima ljudi da zapostavi dužnu i nužnu usidrenost u Bogu?

Svećenik je.. da bi se do kraja shvatila tajna koju svećenik nosi u sebi, nije dovoljan jedan ljudski život. Svećenik će dobro shvatiti samoga sebe tek u nebu. Kad bi se shvatio na zemlji, umro bi, ne od straha, nego od radosti(sv. Ivan Marija Vianney)

 

A svećenik promatran „odozdo“?

 

Svećenik treba samoga sebe vidjeti također „odozdo“ Kako može  ne usporediti ono što je bio prije svećeničkog posvećenja s onim što je postao poslije? Svoju gotovu potpunu nemoć koja ga je izjednačavala sa svim ljudima s gotovo pravom svemogućnošću koju mu je Bog udijelio s ređenjem?

„Odozdo“ vide svećenika i oni malobrojni kršćani koji žive od vjere, od žive vjere. Oni ga gledaju s oduševljenjem, primjećujući u njemu više od njegovih ljudskih slabosti, bogatstva koja je Bog stavio za njih u njegove ruke.

Vide ga pak „s dna“ oni ugasli, osrednji kršćani iz navike. Ne sumnjajući nimalo u tajnu koja se krije u njemu, spremni su ga ushićeno hvaliti kao čovjeka ako zadovolji njihovu težnju za osrednjošću; no isto tako spremni su ga klevetati ako nastoji probuditi njihovu uspavanu savjest.

Vide ga „s dna“ sredstva društvenog priopćavanja“, koja traže svećenike spremne rasprodati sebe kako bi stekli mrvicu suglasnosti. Istodobno, mediji pažljivo isključuju one svećenike koji bi svojom čistoćom govora mogli smetati njihovoj nadmoći u službi laži. Mediji se vješto i gramzljivo poput strvinara obrušavaju na bilo kakav skandal (stvarni ili tobožnji), kako bi uprljali sveto lice Crkve, a jednako su tako vješti i uporni u cenzuri onih svećenika koji bi mogli potaknuti divljenje kod ljudi i donositi vodu na mlin Krista i Crkve.

Vide ga „s dna“ ljudi koji nisu vjernici“, ali na svećeničku službu gledaju pošteno“. Usprkos tomu što ne mogu shvatiti gdje svećenici nalaze odlučnost darivati se drugima bez ljudskih zadovoljština i plaćajući kao cijenu tolika odricanja, napore i nerazumijevanja, oni im se dive i poštuju ih.

Vide ga „s dna“ i oni bez vjere ispunjeni mržnjom“, za koje svećenik pripada čoporu varalica, čudnoj rasi „uši“ koju treba eliminirati nasiljem, kao što su nastojali komunizam i nacizam ili pak ismijavanjem, kao što to pokušava naše zapadno laicističko društvo, gotovo posve ateističko i k tomu veselo u svojoj prljavštini! Za ove „slijepce“ svećenik je prevarant koji, iako zna da laže, bezobzirno cijeli svoj život ustrajava u svojoj laži, zamaskiranoj istinom, kako bi iscijedio suglasnost i korist čak i od sirotinje.

Nevjerojatno, iz dubina svoga paklenog „podruma“ ali s istim pogledom kao Bog, svećenika odozgo gleda đavao, koji savršeno poznaje svećenikove moći. Smatra ga svojim prvim neprijateljem, prvim ciljem koji treba udariti i eliminirati.

Đavao se više ne sudara s Kristom: već je jednom ostao bez rogova i to mu je dovoljno.

Ne sudara se ni Presvetom Djevicom: Njoj  „daruje“ svoj bijes i destiliranu mržnju, ali zna da protiv Nje ne može, ništa, jer su Njoj s neba povjerena misija i moć da mu zgazi glavu.

Ne preostaje mu nego napadati svećenika, prvu ranjivu kariku iz lanca koji povezuje zemlju s nebom. Đavao zna koliko su za njegovo kraljevstvo tame opasne moći koje je Bog dao svećeniku, ali također zna da te moći ne brišu njegovu ljudsku krhkost. Na toj ljudskoj slabosti đavao zasniva svoju paklenu nadu da će uništiti Crkvu.

Đavao zna, kako je napisao Leon Bloy, da sveti svećenici čine narod kreposnim, kreposni svećenici čine narod dobrim, dobri svećenici( ni sveti ni kreposni) čine narod bezbožnim. Ako bi uspio u naumu da trulež zahvati dobar dio klera, njegova pobjeda bi bila potpuna.

Đavao se slaže i s onim što je rekao sv. Ivan Bosco: „ U raj ili pakao svećenik nikad ne ide sam, s njim uvijek ide velik broj duša; spašene njegovom svetom službom i njegovim dobrim primjerom, ili pak izgubljene zbog njegova nemara u izvršavanju dužnosti i njegovim lošim primjerom. Upamtite to dobro.

„Stoga, na posao, u napad na svećenike“! To je njegova strategija i njegova opsesija. Đavao nikad ne gubi iz svoga vida svećenike, svoje „miljenike“. Ako samo jednoga od njih nadjača, vodi sa sobom „kući“ lijepu pratnju svoga plijena; one kršćane koji su, umjesto da vjeruju riječima Gospodnjim, radije „pili“ gluposti kojima ih je učio onaj već odlutali svećenik, te one druge kršćane koji su se, sablažnjeni primjerom takvoga svećenika, zauvijek udaljili od Crkve.

Valja ozbiljno razmisliti o tome što kaže Stanislao Morassutti: Ti možeš i zaboraviti na veličinu predragocjenog dara koji ti je Bog dao pozvavši te na svećeništvo, ali postoji jedno biće koje je toga uvijek svjesno; u njemu kao da je jedan žalac koji ga neprestano izluđuje srdžbom i bolom i uvijek riče oko tebe- to je demon, horda demona. Mržnja pakla protiv Boga izražava se u beskrajnoj mržnji protiv tebe, Svećeniče, jer ako bi u svojoj ludoj mržnji uspio uništiti svećenika, vrata paklena nadvladala bi Crkvu!

 

Svećenika živo želi imati na raspolaganju Isus, ali također Njegov i naš neprijatelj; nitko od njih dvojice ne može ga imati bez njegova pristanka. Isus mu ne želi oduzeti slobodu, a sotona bi to htio, ali to ne može. Samo svećenik može odlučiti hoće li biti s Onim koji ga voli ili s onim koji ga mrzi, s Onim koji ga je uzvisio iznad anđela ili s onim koji bi ga htio strovaliti u ponore pakla.

Koliko su svećenici potrebiti molitve! Ali malo tko se sjeti toga!

Brate i sestro! Kada bi ovaj tekst poslužio samo tomu da se svećenicima daruje koja molitva više, on bi postigao svoju svrhu.

Hvala i neka te Gospodin blagoslovi i uzvrati ti ako budeš htio pomoći u širenju molitve za svećemnike.

 

Fra Velimir

Fra Bono