Ubijeni svećenici

Fra Vitomir Zekić, dubički župnik, ubijen 27. svibnja 1945.

FRA VITOMIR ZEKIĆ je rođen 29. srpnja 1906. godine u Jušućima kod Vareša. Istoga je dana i kršten u župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu; roditelji Mato Zekić i Delfa rođ. Barišić dali su mu tada ime Zvonimir. Krstio ga je fra Frano Blažević, a na krštenju ga je držao kum Ivan Musić (Matica krštenih župe Vareš, sv. IX, str. 176, br. 120). Osnovnu je školu pohađao u Varešu. Gimnaziju završio u Visokom (U Arhivu Provincije piše da je u Visokom završio šest razreda), a bogosloviju u Sarajevu. Franjevački habit obukao je 12. kolovoza 1924. i nakon godine novicijata, provedenog u Fojnici, položio je 13. kolovoza slijedeće godine jednostavne redovničke zavjete. Svečane je zavjete položio 15. kolovoza 1928. na Gorici kod Livna. Iste je godine, 1. rujna, zaređen za đakona, a sakrament svećeničkog reda primio je 24. ožujka 1929. godine. Oba je obreda u Sarajevu predvodio vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Ev. Šarić. Postavši svećenik, kao duhovni pomoćnik je djelovao najprije na Šćitu u Rami, a potom u Fojnici, Tolisi, Jajcu, Varešu, Gornjem Vakufu, Kraljevoj Sutjesci i Busovači. Nakon toga, kao župnik bio je u Sokolinama, Svilaju i Ivanjskoj (1940.-1943.), te od 1943. godine u Gornjoj Dubici (Arhiv Provincije; Bosna Srebrena, br. 5-9, str. 68; Conspectus Bosnae Argentinae, 1935., str. 158), gdje ga je zatekla smrt od komunističke ruke. Zajedno s fra Ljudevitom Petrovićem, naime, ubio ga je partizanski časnik 27. svibnja 1945. godine u Balegovcu dok je išao da se prijavi novim vlastima u Odžaku (U provincijskom šematizmu za 1963. godinu stoji Dubica kao mjesto smrti). Navečer toga dana viđeni su u Odžaku, a onda im se gubi svaki trag. Neko vrijeme se nije znalo gdje je njegovo mrtvo tijelo. No, njegova je sestra Marica Zekić uporno dolazila iz Vareša, obilazila oko Odžaka, raspitivala se i na koncu, uz pomoć neke muslimanke, doznala za mjesto gdje su ukopani. Otkopala je jedan humčić i našla njihova tijela: bili su zaklani! Posmrtni ostaci su potom prevezeni i dolično pokopani na odžačkom groblju Bijele Bare, gdje im se i danas nalazi spomenik (Sjećanje dr. fra Ignacija Gavrana; Kronika župe Gornja Dubica, str. 77-78). "Bio je dobar svećenik i revan u svojoj službi, odan svojoj provinciji i svom narodu, koji ga je uvijek volio kao svoga pravoga sina", piše na koncu nekrologa o pok. fra Vitomiru u službenom provincijskom glasilu Bosni Srebrenoj (Bosna Srebrena, 1945., br. 5-9, str. 68).

Fra Ljudevit Petrović, dubički kapelan, ubijen zajedno s fra Vitomirom, 27. svibnja 1945.

FRA LJUDEVIT PETROVIĆ rođen je 1. rujna 1918. godine u Potocima kod Vareša. Zanimljivo je da su ga roditelji, otac Mato i majka Marija rođ. Gavrić, dali krstiti istoga dana u župnoj crkvi svetog Mihovila u Varešu i nadjenuli mu ime Anto. Krstio ga je vareški kapelan fra Anto Šeremet, a kumovao je Jozo Mutić (Matica krštenih župe Vareš, sv. XI, str. 110, br. 77). Osnovnu je školu završio u Varešu, a osam razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (Arhiv Provincije; Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882-1982, str. 222). Studij bogoslovlja pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1940. do 1945. godine završio devet semestara. U franjevački je red stupio 29. lipnja 1937. godine kada ga je provincijal fra Marijan Jakovljević na Gorici kod Livna obukao u franjevački habit. Godinu novicijata je također proveo na Gorici i ondje položio jednostavne redovničke zavjete 30. lipnja 1938. godine. Njegov odgojitelj u novicijatu fra Bernardin Sarić ovako ga opisuje: tjelesno razvijen, srednjih sposobnosti, radin, društven, poslušan i naginje bogoljubnosti (Pismo fra Bernardina provincijalatu od 15. siječnja 1938.). Svečane zavjete položio je 1. srpnja 1941. godine pred provincijalovim delegatom fra Bonifacom Badrovom. Za svećenika ga je zaredio vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Ev. Šarić 29. lipnja 1944. godine u Sarajevu (Arhiv Provincije; Bosna Srebrena, 1945., br. 5-9, str. 68). Mladu je misu slavio 2. srpnja iste godine u Varešu, a propovijedao je fra Peregrin Brković. Na misi je zabilježena nazočnost preko trideset svećenika. Kao mladomisnik došao je iz Sarajeva pomoći župniku fra Vitomiru Zekiću u župi Gornjoj Dubici kod Odžaka. Nakon što su prestale borbe između partizana i ustaša u tom kraju, s fra Vitomirom je pošao u Odžak da se prijavi novim vlastima. U Balegovcu ih je susrela partizanska vojska i obojicu ubio partizanski oficir 27. svibnja 1945. godine (Sjećanje fra Ignacija Gavrana. U Arhivu Provincije stoji da je „strijeljan kao mladomisnik“ u Odžaku. U šematizmu provincije iz 1963. godine kao mjesto pogibije stoji Dubica). Izvjesno vrijeme se nije znalo za mjesto gdje su pokopani, ali zahvaljujući upornosti fra Vitomirove sestre otkrilo se da su bili zakopani pokraj ceste. Njihovi posmrtni ostaci su potom otkopani i prevezeni u odžačko groblje Bijele Bare, gdje i danas počivaju (Kronika župe Gornja Dubica, str. 77-78). Fra Ljudevit je živio samo 27 godina.

Fra Miroslav Matoš, dubički župnik ubijen u lipnju 1949.

FRA MIROSLAV MATOŠ je još jedan od nestalih. Rođen je 13. rujna 1913. godine u Sarajevu. Na krštenju su mu roditelji Stipo i Ana rođ. Lazarich dali ime Rudolf (Arhiv provincije). Osnovnu školu je završio u Sarajevu, a osam razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom 1925.-1931. i 1932.-1934.( Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882-1982, str. 209). Provincijal fra Marijan Marić obukao ga je na Petrovdan, 29. lipnja 1931. godine na Gorici kod Livna u odijelo sv. Franje, čime je fra Miroslav stupio u Franjevački red i započeo ondje godinu novicijata. Nakon isteka godine novicijata položio je pred istim provincijalom i na istom mjestu svoje jednostavne redovničke zavjete 30. lipnja 1932. godine. Svečane je zavjete položio 1. srpnja 1935. u Sarajevu (Arhiv Provincije; Conspectus Bosnae Argentiae, str. 150) i postao punopravni član bosanske franjevačke provincije. Bogoslovne znanosti je pohađao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1934.-1939.). Red subđakonata podijelio mu je vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Ev. Šarić 23. travnja 1939., a banjolučki biskup fra Josip Garić red đakonata 1. svibnja i svećenički red 7. svibnja 1939. godine u Banjoj Luci (Arhiv provincije). Svoje svećeničko djelovanje započeo je 19. lipnja 1939. godine u Tolisi kao duhovni pomoćnik. Potom je bio samostanski i župni vikar u Kreševu, župnik u Šimićima (1941.-1943.), Koraću (1943.), Podhumu kod Konjica (1943.), Osovi (1945.) i Sivši (1945.-1947.), te u Dubici (1947.-1949.)( Arhiv provincije). Kao župnika u Dubici zatvorile su komunističke vlasti fra Miroslava u lipnju 1949. godine i njegovo se ime nalazi među tridesetdvojicom zatvorenih franjevaca Bosne Srebrene koncem lipnja 1949. (Bosna Srebrena, 1949., br. 6, str. 46). odnosno među imenima dvadeset i jednog zatvorenika sredinom 1950. godine (Bosna Srebrena, 1950., br. 5-6, str. 48). Otada mu se gubi svaki trag.

Fra Velimir Karlović, rođen u Dubici, ubijen u Zagrebu u prosincu 1948.

FRA VELIMIR KARLOVIĆ rođen je 17. travnja 1914. godine u Gornjoj Dubici pokraj Odžaka. Njegovi roditelji, otac Petar i majka Stana rođ. Radić, krstili su ga sutradan u župnoj crkvi sv. Josipa u Gornjoj Dubici. Dali su mu ime Bono, možda i zbog kuma. Kumovao mu je, naime, Bono Pušeljić, a krstio ga tadašnji dubički župnik fra Martin Čović (Matica krštenih župe Gornja Dubica, sv. VIII. str. 160, br. 39). U Visokom je završio osam razreda Franjevačke klasične gimnazije (Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882-1982. str, 192). U novicijat franjevačke provincije Bosne Srebrene stupio je 1932. i završivši ga položio je jednostavne redovničke zavjete 30. lipnja 1933. godine (Conspectus Bosne Argentinae., str. 147). Svećenikom je postao 1938. godine. Nestao je u zatvoru UDBA-e u Zagrebu u prosincu 1948. godine. Jedan je od one devetorice bosanskih franjevaca, koji se vode kao nestali i čije se ime ne nalazi u nekrologiju Provincije jer njihova braća nisu mogla doznati kako su završili život, ali se s puno razloga pretpostavlja da su u određeno vrijeme smrtno stradali.