Pismo prijateljima

 

 

 GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji
kolumbijski pisac, autor"Sto godina samoće",dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka.
Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je "Posvećeno pismo", koje se evo širi Internetom.

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. 
 
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,

ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.

Cijenio bih stvari prema njihovu značenju,

a ne prema njihovoj cijeni.

Spavao bih malo, više bih sanjao.

Znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave,

budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno,

okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude kako se varaju

kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.

Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila,

ali bi ih uzeo dok se ne nauče letjeti.

Starijim bi osobama kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću

već s napuštenošću.

Toliko bih stvari naučio od vas, ljudi...

Otkrio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,

zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.

Shvatio sam kad novorođeno dijete

uhvati svojom malom ručicom očev prst, da ga drži zauvijek.

Otkrio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo

samo onda kad mu hoće pomoći da se podigne.

Toliko je stvari što sam od vas mogao naučiti,

ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me smjeste u
grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

 

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu,

snažno bih te zagrlio i molio se Bogu

da mi dopusti biti tvojim anđelom čuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim,

rekao bih ti "volim te" i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra

i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo.

Ali budući da je danas sve što mi preostaje,

htio bih ti reći da te veoma volim.
"Sutra" jamačno nema nitko - niti mladi, niti stari.

Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.

Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas.

Jer ako se dogodi da sutrašnji dan ne dočekaš,

požalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme

za jedan osmijeh, za jedan poljubac

Bit će ti žao što si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,

govori im naglas koliko ih trebaš, koliko ih ljubiš

i budi prema njima dobar.

Nađi vremena i reci im "žao mi je","oprosti","molim te","hvala"

i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.

Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima

da su ti veoma potrebni.

Pošalji ovaj tekst kome hoćeš. Ako to ne napraviš
danas, sutrašnji dan bit će jednak jučerašnjem.