DOŠLI SMO TI, MAJKO DRAGA

Međugorje je već odavno drugo ime za vjeru. Za pitanja koja se o njemu danas postavljaju  i za osporavanja koje se gdješto izriču, njegova trajnost više ne haje. Neiskorjenjivo je iz svijeta kršćanstva jer je za cijeli planet postalo obično, ime po kojem se religioznost prepoznaje kao dan po suncu.

Već u ranim jutarnjim satima, 22. svibnja 2010. godine, kad smo se s dva autobusa zaputili ka Međugorju, osjetila se uzbuđenost i želja što prije doći k Njoj, Kraljici Mira. U jednom autobusu je bila s. Augustina Barišić, a u drugom fra Velimir. Tijekom puta u autobusima je odzvanjala pjesma i molitva, i to Njena najljepša molitvu, krunica. Nije bilo srca koje nije jedva čekalo da ugleda tornjeve crkve u Međugorju, osobito su bila uzbuđena djeca koja su nas tijekom puta svojom spontanošću i čistoćom tjerala na smijeh.

Stigli smo u Međugorje oko 11.00 sati i odmah se uputili ka Podbrdu, mjestu Gospina ukazanja. Što kazati za ovo mjesto. Ne može se opisati, radost i ushit dok smo se polako penjalali, išli od postaje do postaje. Toliko bosih nogu, toliko suza radosnica je poteklo na licima. A tek sam dolazak na mjesto ukazanja… Tu smo izmolili Njenu prvu molitvu koju je dala djeci, 7 očenaša, a onda smo otpjevali iz srca Došli smo ti Majko draga…

Nakon duhovne okrepe spustili smo se ka crkvi i otišli pomoliti se Uskrslom Kristu iza crkve. Priključili su nam se i ostali. Nakon molitve pred križem zaputili smo se ka grobu fra Slavka Barbarića, duhovnom ocu Međugorja i  jednog od njegovih simbola.

Poslijepodne smo imali vremena za okrepu, odmor, a u 18.00 sati smo krenuli ka crkvi gdje smo molili krunicu, ispovjedili se i bili na misi u 19.00 sati. Od 22.00 sata do 23.00 sata bili smo na Klanjanju Isusu, vani iza crkve. Koliko ljepote i jednostavnosti, koliko ljubavi Isusa prema nama. Ta hostija koja nas je grlila i gledala bila je tako blizu svakom čovjeku, gotovo se je mogla osjetiti i opipati ta golema radost što smo tu, pred Njim…

Rano ujutro, u 5.00 sati, počeli smo se penjati ka Križevcu. Predivno iskustvo, s pticama slaviti rano svoga Gospodina. Opet toliko bosih nogu, toliko suza, a tek na Križevcu, pred samim križem kad se je zapjevala pjesma Hvala ti hvala Kriste.. suze, radost, mir.. Nešto što se ne može opisati ovim ljudskim siromašnim jezikom. Nakon laganog spuštanja sa Križevca doručkovali smo i krenuli na svetu misu u 11,00 sati. Poslije svete mise otišli smo posjetiti Majčinu selo i Franjin vrt. Puni dojmova i mira koji se ne da iskazati krenuli smo ka svojoj župi.

Majko mira utaži našu glad za kruhom Riječi i Euharistiji. Ne dopusti da beskorisne i prolazne brige priječe naše traženje Boga.

Ako želite gledati fotografije preko cijelog ekrana pritisnite u donjem desnom kutu srednji simbol za povećanje zatim play.