VAZMENO TRODNEVLJE U GORNJOJ DUBICI

VELIKI ČETVRTAK

Je li Isus mogao išta ljepše učiniti nego sabrati svoje učenike za obiteljskim stolom? U kućnoj blagovaonici, slaveći najveći blagdan svoje vjere, blagovali su ljubav, uz janje i zelje, kruh i vino, pjevajući psalme i čitajući riječi Svetoga Pisma, razmatrali su djela spasenja koji je dobri Bog učinio kada je izveo narod iz ropstva u Obećanu zemlju.

Misa večere Gospodnje u Gornjoj Dubici počela je u 17,00 sati. Ovo je dan koji je nabijen događajima, simbolima, slikama. Radnjama koje same po sebi i od sebe govore, kojima ne treba velika tumača. U ovom danu zgušnjava se cjelokupni Isusov život koji bijaše od kraja prozračan i jednoznačan. Nisu trebali njegova riječ ili djelo velikih tumača: kako je On mislio, što je nakana pojedinih čina ili čuda. Svaki je potez prozračan prema Vječnomu tako da se čini da bi svaka druga ljudska riječ mogla biti suvišan komentar koji bi samo unakazivao iskonski i istinski smisao događaja ili osobe.

U svojoj propovijedi fra Velimir je pozvao sve da punim plućima slavimo ovu večer koju nam je Isus poklonio. Od današnjeg dana, nastavio je fra Velimir, kad budemo na misi Gospodnje večere, sjetimo se ovoga, gledajmo prilike pod kojim nam se je ostavio, slušajmo riječi koje je izgovorio, pogledajmo svećenike koje je te večeri rodio.

            Uz fra Velimira misu večere Gospodnje suslavio je fra Bono, a župni zbor je svojim pjevanjem uzveličao misno slavlje. Nakon mise PRESVETI je prenesen u sporedni oltar. Od pola 11 pa do ponoći u crkvi smo se klanjali Isusu. 

VELIKI PETAK

Danas kao i svake godine na ovaj dan sa strahom biva čovjek istrgnut  iz svoga dubokog sna. Nalazi se pred utvarom vremena i očiju punih suza gleda prema Golgoti da dadne svjedočanstvo za Isusa Krista, pribijena na križ. Međutim, kad mine dan i spusti se večer, ljudi se vraćaju da kleknu pred svoje kumire koje su podignuli na svakom brežuljku, svakoj uzvisini, svakom polju, svakoj tržnici.  

Na današnji dan polijeću kršćanske duše na krilima sjećanja prema Jeruzalemu. Stajat će ondje u grupicama, udarat se u prsa, piljiti u Njega, okrunjena trnovom krunom, ispruženih ruku prema nebesima kako gleda kroz zastor smrti u dubine života…

Ali kad padne zastor noći nad pozornicom dana i kad se okonča kratka drama, kršćani će se vratiti natrag u grupama i spustiti se u sjeni zaborava između plahti neznanja i lijenosti.

Žene, inače do kraja zaokupljene ljepotama života, podignut će se na ovaj dan sa svojih divana, da promatraju jednu Ženu koja prepuna jada i boli stoji pod križem, poput nježne grančice pred bijesom oluje. I dok se budu približavale, do njihovih će ušiju prodirati duboko jecanje i bolna tuga.

Mladi ljudi i žene koji se natječu sa strujom suvremene civilizacije danas će se na trenutak zaustaviti i baciti pogled unatrag da bi vidjeli mladu Magdalenu, koja svojim suzama otire krvave mrlje s nogu mladog čovjeka obješena između neba i zemlje. I kad se njihove oči nasite tog prizora, okrenut će se i doskora ponovno pucati od smijeha.

Obred Velikog Petka započeli smo prostracijom u šutnji. Svećenici su obučeni u crveno ruho koje ukazuje i podsjeća na prolijevanje Spasiteljeve krvi na križu. Na današnji dan stoga nema mise, odnosno nema žrtve, jer Isus je žrtva koja je prinesena na Veliki petak.

Nakon toga slijedila su čitanja, čiji vrhunac svake godine je Muka po Ivanu. Prigodnu propovijed je imao fra Bono koji nas je jednostavno „primorao“ da se  vratimo u Jeruzalem, vratimo i stanemo  pred Isusa i suočio s Njime. Istakao je kako se mi, koji se zovemo kršćanima stidimo križa, izbjegavamo ga i kako Isus najviše trpi od naše neljubavi.

 Nakon homilije izrekli smo sveopću molitvu kao zaključak službe riječi. Ove molitve su veoma stare, te uključuju sve ljude, od pape, vjernika, katekumena, kršćana koji nisu u punom zajedništvu s katoličkom Crkvom., Židova, onih koji ne vjeruju u Boga, bolesnih, zatvorenih..

Nakon toga slijedilo je klanjanje Križu, dakle drugi dio. Ono  je počelo otkrivanjem i predstavljanjem križa okupljenoj zajednici:“Evo, drva križa,na kom je visio Spasitelj svijeta“. Vjernici su nakon toga dolazili pokloniti se križu i ljubili ga. Za to vrijeme  naš je zbor pjevao staru tužaljku „Puče moj“, koje stavljaju u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio u povijesti spasenja izabranom narodu, dakle i nama, a taj isti narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se i probada mu bok kopljem.

Posljednji dio obreda ovoga dana bila je pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom. Liturgiju smo  završili otpusnom molitvom nakon koje se vjernici razišli u šutnji. Tišina je u crkvi, u srcima vjernika, tišina kojom Bog govori onima koji su spremni slušati. Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo iz Egipta i uveo u Obećanu zemlju, zemlju gdje teče med i mlijeko.

Od 19,00 sati pa sve ujutro do 7,00 čuvali smo Isusov grob. Dirljivo je bilo vidjeti kako ljudi dolaze, mole, plaču…

VELIKA SUBOTA

„O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa stvoriteljem“, veli hvalospjev uskrsnoj svijeći. Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, t.j. prijelaz iz zemlje u nebo i tako  postali božanski sinovi i kćeri. Eto to je Uskrs: prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. A vjernici u Boga su već i prije Krista bdjeli za vrijeme ove noći jer su se prisjećali oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog  ropstva, što je slika ovoga našega uskrsnog oslobođenja od zemaljskog i smrtnog. 

Misu bdijenja smo započeli u 20,00 sati. Najprije smo blagoslovili vatru izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista, naše svjetlo. U procesiji, na čelu sa ministrantima ušli smo u crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvi su vjernici upalili svijeće, upalila su se i svjetla, nakon čega je fra Velimir otpjevao hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja nosi naziv Služba riječi. Naši čitači smo pročitali tri čitanja iz Starog zavjeta, a nakon toga smo svi srcem zapjevali Slavu kojoj smo započeli slaviti Uskrs. Poslije pročitanog evanđelja župnik fra Velimir je ohrabrio sve vjernike i poželio da župna zajednica bude poput Marije Magdalene, žene koja je zaslužila vidjeti Uskrsloga jer je ljubila svim srcem i dušom. 

Nakon propovijedi uslijedila je krsna služba, u kojoj su vjernici ispovijedili svoju vjeru i odrekli se grijeha. Nakon toga smo blagoslovili vodu, i svijeću uronili u vodu i tom blagoslovljenom vodom poškropili vjernike.

Na koncu mise fra Bono i fra Velimir su podijelili svečani blagoslov i pozvali svu djecu da dođu kod oltara uzeti slatkiše i pisanice koje su za njih pripremljene. Nakon mise kod kućara proslavimo smo Uskrs uz koju kapljicu vina.

Ako želite gledati fotografije preko cijelog ekrana pritisnite u donjem desnom kutu srednji simbol za povećanje zatim play.