NAKIĆENA CRKVA

Danas nitko sa sigurnošću ne zna od kada točno datira tradicija kićenja božićnih jelki, ali zato postoje brojne legende koje božićno drvce obavijaju velom tajne. Jedna od tih legendi govori nam da je Sv. Bonifacije, engleski redovnik koji je organizirao Kristovu crkvu u današnjoj Francuskoj i Njemačkoj, na jednom od svojih putovanja naišao na skupinu pogana. Oni su se bili skupili oko velikog hrasta da bi žrtvovali dijete bogu Thoru. Svetac je zaustavio žrtvovanje i spasio djetetu život, a drvo je jednim udarcem šake sravnio sa zemljom. Na mjestu drveta nikla je mala jela. Svetac je rekao poganima da je tanana jela drvo života i predstavlja vječni Kristov život.

Kako se širila Kristova crkva, tako je i tradicija kićenja božićnog drvceta postajala sve jača. U krajevima gdje zimzeleno drveće nije često, kršćanske obitelji bi gradile male drvene piramide umjesto svježih drvaca , ukrašene zimzelenim grančicama i svijećama. 

 Kako tada tako i danas, božićno drvce unosi radost u naše domove i toplinu u naša srca. Ali... Ljudska okrutnost ponekad i od najljepše božićne bajke stvori noćnu moru.

 Tako i božićno drvce, zbog ljudske oholosti i neobazrivosti ponekad ne predstavlja ono što bi uistinu trebalo predstavljati. ...simbol nade i vjere u rođenje i uskrsnuće Isusa Krista.

Hvala lijepa svim župljanima koje vidite na slikama pri pomoći kićenja bora i jaslica.