Dan zahvalnosti za Božja dobročinstva
Gornja Dubica, 5. studenog 2011.
Komu da zahvalim? Postoji netko tko beskrajno mnogo do mene drži i komu je do mene jako stalo. Ja se osjećam voljen sve do svoga nožnog palca. Želim zahvaliti. Preplavljen sam zahvalnošću. Ali, reci mi, komu da zahvalim. Ne profesoru ili predsjedniku, ne niti generalnom direktoru niti predsjedavajućem u vijeću.
Hoću zahvaliti dragom Bogu. On me miluje s tisuću ruku. On me ljubi s tisuću usana. On me hrani s tisuću plodova. On me nosi na tisuću krila. On je moj Bog. Ja sam u njemu kod kuće, kao dijete.
Phil Bosmans
Prošli su dugi i topli ljetni dani, prošlo je vrijeme ljetnih odmora i vrijeme zabava. Poslije svih lijepih provedenih trenutaka u toplim ljetnim danima, dolaze nam kraći i hladniji dani, jesenski dani. Dolaskom jeseni, opet se vraćamo svojim svakodnevnim poslovima. Odrasli svojim radovima, a djeca i mladi svojim školskim i studenskim brigama.
Jesen je doba berbe, žetve i sabiranja plodova. To je vrijeme zahvale za godišnji urod i Božju dobrotu. Sjeme i plod su velika tajna života. Bog nam je obdario Zemlju da od nje živimo i u svemu budemo sustvaratelji. Zahvalnost nas čini radosnima, a Vi, naši domaćini, svojim pozivom u našoj svagdašnjici i međuljudskoj komunikaciji pokazujete zahvalnost prema Bogu i susretljivost prema čovjeku.
U ove dane, zapravo svaki dan poziva nas Crkva da sklopimo ruke: da molimo Oca nebeskog za svoj komad kruha, za komadić mira i sreće, za komad neba. Danas nas poziva posebno da s velikom vjerom i pouzdanje se zahvalimo Gospodinu za naš dom, našu zemlju, naš rad, za obilje kruha i sreće, ljubavi i veselja, kako nam život ne bi bio ni mržnja ni patnja. Posebno danas se želimo zahvaliti Bogu za naša polja i brda, za naše poslove, žuljeve, rad.
Ako naša molitva ne prati naš život i rad, dom i srce ostat će bez Boga i njegova blagoslova. Možda ćemo obilovati mnogočim, ali sigurno ne: srećom, ljubavlju, mirom i veseljem. To ne rodi ni na jednoj njivi, ne stvori nikakva tvornica, raste jedino u srcu što moli.
Okupljajući se na druženje u župnoj crkvi u Gornjoj Dubici, dječaci i djevojčice iz nižih i viših razreda osnovnih i srednjih škola: iz Gornje Dubice, Vojskove, Osječka i Zorica zajednički su izrekli zahvalnost za plodove jeseni koji se tijekom rujna i listopada prikupljaju.
Prigodom toga pripremili su lijep program. Prigodne recitacije: „Pozdrav“, „Molitva za hrvatski kruh“, „Molitva kruhu“, „Kruh Moje Bake“, „Kruh“, „Seljačku himnu“, „Seljačke ruke“, krunoslav „Jesenja zrelost“ izvode pojedinačno i u skupinama recitatori, te scensku izvedbu „Klasovi“ za plodove zemlje izvode recitatori pojedinačno i u skupinama.
Dragi naši župljani, još jedno danas ne smijete zaboraviti: Bogu reći hvala. Ove dvije riječi „Bogu hvala“ morala bi biti vaša najveća i najvruća molitva. Bogu hvala za jednu godinu života, za svaki dan, za svaki sat: za sve što ste primili od Gospodina, za sve što ste s Gospodinom postigli. Sve što ste učinili, sve što ste primili od Gospodina je. Mislite na to i recite – hvala!
Die Bildergalerie benötigt mindestens Flash Version 9.0.28!
Bitte den aktuellen FlashPlayer installieren.