Još nešto iz Dubice Gornje

Godine 1859. izdade turska vlada zakon zvanHat-humajun,koji je kršćanima u svačemu donio povlastice,pa i ovome:da se za novogradnje lako mogu dobiti fermani,a za popravke da ih uopće i ne treba.Tim zakonom okoristiše se mnogi naši-među prvima Dubica.U to je vrijeme bio ovdje župnik fra Mijo Begac (Begčević);on podiže tu lijepu,prostranu crkvu 1856.godine,od kvadratičnog tesanog kamena.Po narodnoj predaji,kamen je kopan u Potočanima,te tamo i tesan,pa gotov ovdje vučen i u zidove slagan,nažalost fra Mijo nam o tome nije ništa pribilježio.Napadno je da se njegov nastup na župi nalazi u inventaru,ali njegova odstupanja nem,a po redovnom kursu moralo bi biti.

Crkva je prvotno sagrađena bez tornja. Tek kasnije bi podignut toranj za župnikovanja o. fra Jure Ćosića, koji je ovdje služio od 1891. do 1897. godine. Fronta crkve danas je okrenuta od glavnog puta. To dolazi odatle što je glavni put u ono vrijeme išao današnjim sokakom između Neteke i bašče. Austrija je provela današnju cestu, kuda nije išao nikakav put. Tad je prijašnji glavni put napušten, pa je napušten i glavni prolaz do župnog stana, a otvoren drugi, sa ceste, koji danas služi. Ovaj je prolaz proveo spomenuti župnik fra Juro Ćosić. Tako je crkva ostala okrenuta od glavne ceste i glavnog dolaza.

Župna kuća u Gornjoj Dubici 1956 godine

Od kakvog je materijala bio Dropulićev sta što ga je ovdje sagradio 1839. godine, nije nam zapisano. No, da nije bio baš solidan vidi se po tome što se već 1872. u Dubici gradi novi župni stan, koji je tu stajao do 1927. Bio je na kat i dosta prostran. Prizemlje mu je bilo od kamena, a kat od ćerpića. Naravno da ni ovaj stan baš duga vijeka ne bijaše. Još pred rat (I. svjetski) pokazala se poteba da se gradi novi stan, i možda bi se toj potrebi udovoljilo, ali dođe rat i stvar pomete.Iza rata se o tome govorilo, no nije se ništa ozbiljno poduzelo.

Godine 1924. došao je ovdje za župnika fra Domin Ćosić, mlad čovjek, ali taktičan i poletan. On je odmah počeo s akcijom za granju novog stana, te je tijekom 1925. godine teren bio posve utrven. Plan mu je izgradio jedan nadcestar iz Šamca; taj je plan od starješinstva reprobiran, ali prije nego je plan povraćen, rađa je već započela – iste 1925. godine. gradnju je poduzeo domaći čovjek Mato Jakić iz Zorica, neškolovan ali ispraksiran majstor. Pogodba je iznosila nekih 80 000 dinara s upotrebom starog materijala… Kuća je solidna, iako nije za stan najpodesnija, kao što joj nije ni položaj zgodan; mnogo bi zgodnije stajala da je crkvi od jugozapada u vrtu.