POKLADE U G. DUBICI

Jedna latinska izreka kaže: Semel in anno licet insansire, što bi se moglo prevesti kao: „Jedanput godišnje dopušteno je poludjeti“. Etimološki „poklade“ dolazi od starohrvatskog glagola „klasti“ - prerušavati se. Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj Hrvatskoj i BiH, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i troši. S druge strane „karneval“ je nastao od latinskih riječi carnem levare, što bi se doslovno prevelo kao: „ukloniti meso“, a odnosi se na vrijeme iza karnevala, na vrijeme korizme. Na taj se način poklade tumače kao vrijeme kad se prelazi iz mrsa u post. Njegovi počeci mogu se tražiti u starorimskim svetkovinama, ali primjerice, Slaveni su se maskirali i prije dodira s rimskom civilizacijom. To je vrijeme prerušavanja kad imamo priliku postati netko drugi, a pritom se sakriti iza maske ili krinke.

Naša mjesna zajednica ove godine je organizirala u nedjelju, 06. ožujka pokladni dan. Nakon svete mise i malog druženja u župnoj dvorani, župljani su se okupili kod kafića „Elsie“, odakle su krenule maškare. Tumačeći latinsku izreku, stari su filozofi zaključili: Dobro je „poludjeti“ na jedan dan, ali ako je u nekim razumnim granicama. Crkva nema ništa protiv poklada ili karnevala ili maškara. No, problem je u društvu koje je stvorilo nekoliko tih karnevala. Mnogi nastoje kopirati „kršćanki“ karneval. Što je sa Haloweenom (Noć vještica), s djed-božićnjacima, zečićima, pilićima…? Kako može ova jeftina simbiologija, koja poprilično ukazuje na kitch-schund prekriti najveće kršćanske svetinje: križ, slike svetaca, itd., jer u korizmi i preduskrsnom vremenu toga je sve prepuno! Ili je to možda jedna od karnevalskih maski! Zašto se ono „jedanput godišnje“ pretvorilo u „više puta godišnje“. Jasno je. Crkva nema ništa protiv karnevala. Neka karnevala, ali neka traje koliko traje. Važnije je svu svoju pozornost usmjeriti na ono sutradan što slijedi nakon karnevala, na prah i pepeo i riječi koje će nam svećenik izgovoriti: „sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ Pepeo nam ukazuje na jednu istinu: da smo prolazni i ograničeni. To je pepeo od kojeg smo svi satkani. Ove Korizme imajmo to na umu…